Alkionski dani
Približavamo se zimskom solsticiju, uranjamo u blažene alkionske dane u kojima bogovi gase vjetrove, a Vodomari grade gnijezda. Omamljena čarolijom zore pijem prvu kavu. U krošnji vremena tišinu razbija klatno crkvenog zvona. Poziv na zornicu. Sanjam li ljepotu ... ili se odraz sna slijeva u budnost… nutarnja svjetlost, obrana od tmine, se prelama u prizmi sjećanja… fotoni plešu ples nepostojećih valnih dužina, stvaraju moje boje...noćas su u snu padale zvijezde… poželjeh progovoriti jezikom trave… vidjeti nad mirnom pučinom let ptice Alkione… začuh njenu poruku o sreći...
U jecaju tišine, u titraju leptira, u mirisu ruže,
u vremenu iščekivanja i blagosti svijesti gledam
ples Alkione s Plejadama, na nebu moć znamenja.
S neba pada sjeme ljubavi
da izvori tuge usahnu,
da mržnje nestanu,
da život iskri sate
u kojima samo
sreća cvate.
Dijana Jelčić
|
