Zaustavljeno vrijeme...
U jednom snu sam srce položila na proplanak
tamo gdje vjetrovi obaraju tek procvale cvjetove.
Izdrži srce, budi hrabro, ostani vjerno sebi i korijenju
ali rasti, izrasti u beskraj, prerasti horizont prolaznosti
Tamo gore je sunce tamo gore je vječnost i san.
Začuh treptaje, osluhnuh, da, to moje poludjelo srce kliče!
Zvijezde nad tvojim čelom ne mogu umrijeti
jer ljepotom neba okrunjena. u tvom podnožju
rijeka se jutrom oblaći, a ljubav bdije do noći
kada iz tvoje utrobe rikne vulkan nježnosti
i kamenom posteljom poteće gola želja
za nježnošću uzajamnog pripadanja.
Zanos vremena, život usidren u snu i suma godina.
Kotrljali se trenuci, rušile planine, nestajala mora,
rađali oceani.
Nad nama nezalazeće sunce,
u ljuljačci vremena budno srce.
Dijana Jelčić
|
