Tvoj grob je...
Branko Heinrich, rođen 08. 12. 1947, u vremenu slavlja svjetlosti govorila je ponosno njegova mama dok je postavljala stol za slavlje rođendana.
Bio je lječnik koji je cijeli svoj život darivao svjetlost. A onda je za sve nas potpuno neočekivano njegovo veliko srce prestalo kucati.
Tvoj grob je sjećanje na djetinjstvo, na žamor gimnazijskih hodnika, na sretne trenutke prvih susreta, prvih ljubavi, beskrajan prostor pun prikrivenih osmijeha zbog tihe" pedagogije" naših roditelja, dobroćudne pedagogije koja nas je pokušavala uputiti kako se tek načeta mladost pretvara u izgrađenu zrelost.
Tvoj grob je mjesto za suze jer sam tvojim odlsakom izgubila nježno rame za plakanje.
Želim zadržati uspomenu na sve one injekcije koje si nam davao da nestanu temperature i bolovi i čaše za konjak, to božansko piće, kojim smo slavili svaki novi susret, svako novo viđenje.
Danas palim svijeće na menori, svijećnjaku, koji si nam poklonio na dan vjenčanja kao znak tvoga vjerovanja u prijateljstvo.
Dijana Jelčić
|
