Metafora bliskosti...
U zlatu večermjice titraji svjetlosti mira,
u sjaju repatice putokaz ka jaslama,
na žrtveniku krijes uspomena.
U putanji Venere istost
sunoćja i zore,
vjekovanje
ljubavi.
Šutimo, gledamo u daljinu, osjećamo mir Betlehemske svjetlosti,
Šutnja neumanjuje ljepotu doživljaja. Srce mijenja ritam,
zaboravlja pokoji odkucaj, ubrzava disanje.
U izmaštanim djelićima sjećanja,
na zemljovidu nepostojeće,
odredište sreće,
Arkadija.
U tišini došašća utopija prestaje
biti utopija. jedna riječ ima tisuću lica.
Igramo se njima kao staklenim perlama.
Nestvarno stvarna si… narušavaš muk vremena.
Metafora bliskosti si… zaobljujem trenutak.
Prepoznajem te uvijek po uzbuđenju…
Osjećam te uspomenom srca…
U gugutu taubeka dva smo...
Bliskost je nemjerljiva …
Neopisiva je...
U zbilji sama sebe ispisuje osmijesima...
Dijana Jelčić
|
