Sveta školjka...
''MOJA PREOBRAŽENJA - A.B.Šimić
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i s pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O Bože daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu
što s dalekog će neba noću sjati
u crne muke noćnih očajnika''
užgano zlato se pretakalo u kobalt noći,
dodir ruku, stvaranje prvog čovjeka,
slavoluk Sikstinske kapele se
nadvijao nad budnost,
Daleko zvono je uranjalo u okrilje tišine…
Zatitrale su strune nebeske gitare,
riffovi se rasuše užitkom podavanja žudnji.
sveta školjka izrodi miljenicu, darova ljubav Zemlji jecaja,
da čuva sjeme početka, da proklija cvijet svanuća i najavi uskrsnuće…
jeka vjetra objavi oprost grijeha,
očutih uzburkanost krvi u kaležu sna,
vidjeh dim nad žrtvenikom prohujale noći…
Dijana Jelčić
|
