Dašak melise mrvi bol...
Govorio si...
Godinama si govorio
jezikom drugih,
gledao tuđim očima,
volio zatvorenim srcem,
grlio rukama kupljenim
na sajmu poniženja,
a ja sam molila pomolivanje,
tražila oproštaj u sumraku tvog pogleda
preživjela bićevanja ponosa
i danas siđoh sa stupa srama
išarana tragovima tvoje ljubavi
ali mirna.
„Odakle dolazi ljepota“ Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987
Sjene prošlosti bude uspavano pamćenje, tereti prošlih godina
nestaju raskošem zapamćene ljepote.
U raspuknuću spokoja, u trenucima koji kradu tajne zbilji
odrasli se ritmom srca vraćamo uživanju u prostoru,
u vremenu romantike sa pokrićem.
Na prstima djeteta koraci zrelosti,
drhturi bojažljiva mladica
na vjetru vremena,
sjeća se ranih
snova.
U iskazivosti pamćenja
sve što se zbilo još se zbiva.
U proumljenjim slikama
igra sjećanja i zaborava.
Prkosno sam odustajala od ljepote,
ostajala u raspuknuću želja,
u bolnoj uspomeni.
U iluziji iscjeljujuće tišine
miris limuna i metvice,
dašak Melise
mrvi bol.
Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ KULTura sNOVA, Zagreb, 2014.
|
