Moć nadanja...
U plamu svitanja šapat istine,
vatra sudbine sagorjeva
sama u sebi, iz sebe
plamti dolazeće
vrijeme.
Promatram silhuetu starice u
jutrenju tek načetog dana,
ples sjena na zidu kuće
i djecu otrgnutu iz
tople postelje.
Klečimo ponizno na oltaru zbilje,
nemoćni, prevareni, kažnjeni
jer smo vjerovali u slijed
događanja ljepote.
U osvitu mladog dana
vatronoša ubija tminu strahova,
srce ne odustaje, osjeća moć nadanja.
Dijana Jelčić
|
