Znanje je tek sjećanje...
Pričinjalo mi se da mogu jednim jedinim
treptajem oka osigurati budućnost.
Ruke, poludjele od žurbe, nemirne od čežnje
oduzimale su jedna drugoj dodir,
sluh se samo do ušiju zapošljavao glasovima iz daljine,
a oči,
oči su vidjele dalje od horizonta
bile su brže od brzine svjetlosti
i vraćale pogled na tajnovitu sjenku
koja me je neumorna pratila.
U treptaju oka nije bilo granice između stvarnosti i sna.
Akt mašte je ljubav pretvarao u sliku predivnog pejsaža
nekog davno sanjanog svijeta.
Akt mašte je odlučivao o rukama, ušima i očima,
anđeoski miris jasmina se širio prostorom te zimske idile
drevnog nedosanjanog sna.
Srce prestade otkucavati svoje probne otkucaje,
ponekad preslabo, a onda opet prebrzo.
Zaustavljeno u trenutku srce zaplesa
ritmom sjedinjenja s tonovima
nekog drugog srca.
Dijana Jelčić...
Znanje je tek sjećanje
|
