U zrnu srca...
Ako je Svemir božji san onda je anđeoska muzika simfonija univerzuma
i nečujnim zvukom utjelovljuje Mikin san o bezgranićnoj moći ljubavi.
Što će se dogoditi s anđelima i nama kada se Bog probudi?
Teško pitanje…
Postoje li teška pitanja? Postoji li mjera za težinu misli?
Ponekad su preteške za ovu nepodnošljivu lakoću postojanja u enigmi trajanja.
U rebusu svijesti se zrcali misao, clausula rebus sic stantibus,
vjerodostojnost do promjene okolnosti,
apsolutnost ne postoji, mjenjamo se iz trena u tren...
Što učiniti sa nerazumljivim značenjima?
Nijemost svemira krije u sebi tajnu… pokušavaš me izvući iz žrvnja nepoznanica i odvesti u zavjetrinu zbilje…
ne dozvoli neznanju da ti uzvrati pogled…odgovori se kriju u zrnu srca…
da, u zrnu srca… u alephu, u točki u koju se zgusnulo sve… i daljina i visina i širina… bez težine, bez ubrzanja, bez trajanja, bez pomaka… na početku prije početka je bila svijest sama u sebi i oko sebe… a onda se dogodilo stanje…
prvi titraj i prva zvijezda… prvi bljesak spoznaje… rodila se ljubav… čovjek u čovjeku… ti u tebi… ja u meni… srž istine…
u svakodnevnom svanuću osjeti moć uskrsnuća
i zavoli dan u kojem se budiš,
zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše...
odustah od lutanja labirintom mudrosti…
Dijana Jelčić
|
