Drugolistopadsko jutro miriše suncem...
GERUDIEL
Kad govoriš, oprezno biraj riječi.
Nekad je važnije ono što se prešuti od onoga što se izgovori.
Istraži granicu slobode i odredi pravu mjeru.
U molitvi i razgovoru, u radosti i žalosti,
Između onoga što je previše i premalo, preglasno i pretiho
Zlatna je mjera tvoje duše.
Edit Glavurtić
Sunce nas napušta ranije nego prije, širi se vladavina noći... i bdijenje u lucidnom snu...
svjesna sna prelazim granicu između svijesti i podsvjesti... ulazim u svijet zatomljenih osjećaja...
osjećam čuđenje i znatiželju... ćutim titranje arhetipova... kolektivno podsvjesno izranja iz magle zaborava...
izrasta u sjenkovitu zapreku...
Vrište sjene u paklenom kotlu ponoćnog sunca… podsvjest je nemilosrdna… ćutim sukob sjećanja i zaborava…
prisjećam se Jungove tvrdnje... sjena je zapreka koja uništava ljepotu svijesti...
to je ona tajanstvena Persona s maskom... esencija podsvjesti...
odbaćeni djelić osobnosti... to je ono autodestruktivno u čovjeku...
uranjam u nutrinu...... u lednicu prohujalog vremena... tragam za odgovorima... znam oni su tu... u meni...
u bljesku nutarnje svjetlosti ozrcaljena vizija osjetila ... vid, njuh, sluh, okus i dodir...
vidim nas pod duginim sjajem, opija me miris svitanja, čujem tvoj glas, kušam nježnost usana i dodira.
Sjena je nestala... budim se, iz lucidnog sna izranja drugolistopadsko jutro... miriše suncem...
Dijana Jelčić
|
