Iskoristimo dan...
"A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . ."
Tin Ujević
Kristalna kocka vedrine, poslanje pjesnika, izazov smrtnicima, poziv na zaborav konačnosti. Iz daljina ničega se rađa svjetlost, tajna skrivena u bespućima beskraja, vrulja ljepote, izvorište vremena …
Na zidovima naše dnevne sobe slike slikara Sunca... mozaik boginje lova na konju blješti zlaćanim sjajem sutonskog neba...
A onda vidjeh svitanje sklupčano u nepostojeće boje. Sunce se tek poigravalo sa kristalima spoznaje. Ljeskalo se veliko sunce u očima, igralo na trepavicama, palilo vatru u zjenicama i svojim dlanovima grlilo dan. Pozdravljali smo izranjanje čarolije iz bezdana noći.
Lutam nepreglednim visinama, zaobilazim kosmičke erozije da dotaknem kraj duge i utopim se u koloritu nekog drugog svijeta…
Pričinja mi se… nebo se raduje mojim pustolovinama… poezijom kapi me poziva na vraćanje u trenutak… jer prave stvari se događaju i ne ponavljaju. Sutonom umire dan, Venera budi noć, Danica jutra razigrana. Stazama utabanim osmjesima nadolaze dani kao kolona duša iz prapostojanja…
zrcale se u kristalnoj kocki vedrine...
Na pročelju kućr Golli na početku Tkalče… suncem obasjana sunčana ura kazuje...
sine sole sileo, ja sam sunčani sat, kad je mutno i oblačno vrijeme ne vrijedim ništa, ili bez sunca šutim...
Pružam dlanove, kradem nebu plavetnilo, suncu zlatni sjaj i ucrtavam nove pute na globusu želja…
mislim i osjećam, dakle postojim.
Iskoristimo dan dragi prijatelji...
Dijana Jelčić
|
