Biser pojavnosti...
Često potražim raskoš cvijeća u kutku velegrada... i pronađem blagost zelenila u zrnu srca grada... volim tišinu te uzavrelosti u kojoj ključa život... osluškujem šapate neiskazivosti... leptiri razgovaraju o mirisima koji daruju snagu njihovoj nejakosti... vratili smo se na ove ulice ostavivši iza sebe puteve ucrtane u sjećanja... puteve kroz plodna polja u usjeklinama planinskih visova... prošlost ostavljena u zamotuljku uspomena koje pohranismo u odsanjanim snovima... Ne želim se vraćati u odživljeno... ali ne želim zaboraviti travnjak ispred terase po kojem u ljetnim svitanjima koračah bosa... ne želim zaboraviti nježnost vlati trave i zrcaljenje sunca u suzama protekle noći...
A život je ovdje. osluškujem romor kiše... ljeto se bliži kraju... bljesak neba i grmljavina... osluškujem pomak vremena... prošlost slivena u trenutak spoznaje... pojavnost uma... i neizračunljiivost razdaljine... brzina svjetlosti i brzina zvuka... različitosti utakne u ovo ovdje i ovo sada...na zidu otkucava vrijeme... odaja tišine se puni ritmom protočnosti...
I tvoj rođendan je već prošlosti... slavili smo... i nebo je slavilo s nama... munje i gromovi su, tebi u čast, skladali novu odu radosti... bilo je to raspuknuće žege... i dar isušenoj zemlji...
Opet pišem u perfektu... pokapam li pri tome prohujalu ljepotu?... ili joj darujem vječnost?
kako opisati ovaj trenutak budnosti i poeziju kiše koja me omamljuje svježinom dana?
što znači ja sam u odnosu na ja bijah... tko smo mi, ti i ja u ovoj vremenskoj bujici?
bili smo tužni i sretni, strasni i sjetni, misaoni i osjećajni... bili?
da, to je naš život, naša vječna prošlost... nepovratna sreća ugniježdena u skute sjećanja...
ponavljajuće otrgnuće sa doka sadašnjosti i porinuće na pučinu dolazećeg trenutka...
Klatno vremena otkucava sekunde... djelići vremena u kojima pokušah odagnati poeziju suza
i opisati slijevanje dana u noć, purpur sutona i bjelinu svitanja...
Neka se ples svjetlosti i tmine ove noći,
u radost srca, u sjaj tkiva snova,
u sreću, mir i ljubav pretoči...
u zanosnu ljepotu budnosti,
u biser pojavnosti u nedohvatnim širinama oceana zbilje...
Dijana Jelčić
|
