Bdijenje Kraljice mira...
"zahvalimo njoj... nepresušenom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše, Njoj , stablu koga sve bure ne iščupaše, svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz vjekove po njoj prosu... njoj čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše..."
Ivan Meštrović
Lice majke nad umrlim sinom, ispreplitanje legendi i zbilje budi u meni još uvijek znatiželju… isprepliću se misaono- osjećajne slike… Gospina ukazanja širom svijeta… vjerovanje u ljepotu i ljubav… jer ljubav je uvijek tu, oko nas i u nama… i nije važno hoćemo li ikada saznati istinu… epohe su se smjenjivale… vjerovanje je ostalo… u malim dozama nataloženo u dubini svijesti… iza misli se, u labirintu ogledala, zrcale divne slike… rado lutam korodorima pamćenja… volim te susrete na rubu vremena… na graničju mistike i znanosti… oplemenjuju… bude nadahnuće… daruju uvijek nove osjećaje…
Tonem u svijet opsjena, u carstvo privida.
U tkivu sna Tizianova slika, uznesenje ka nebeskom Jeruzalemu,
bljesak bijele svjetlosti i ukazanja, Lurd, Fatima, Sinj, Trsat,
u Međugorju, osjetih ozračje svetišta, delirium blaženstva.
Ples Sunca, veliki prasak neba,
moć svjetlosti.
Ljepota onkraj vremena,
ushit ozrcaljen
u suzi.
Čarolija bezuvjetne ljubavi, rođena iz bljeska
porađa bistrinu prostora, ljubi pijesak
i rađa bisere, prožimajući zemaljski
sjaj.
Budi me miris ljiljana, marijansko znamenje,
nježno obećanje njenog bdijenja
nad nama smrtnicima.
Na usnama
more.
Na usnama
mir.
Na usnama
vječnost.
Dijana Jelčić
|
