Pod kišom Perzeida...
Umijeće samotno i zanat svoj
Ja vježbam u tišini noći
Kad samo mjesec nebom bjesni
A ljubavnici u postelji
Sve svoje grle muke,
Kraj raspjevanog svijetla trudim
Ne za tišinu niti hljeb
Ni da se gizdam ni da tržim
Dražima
Bjelokosnim pozornicama
Za priprostu tek plaću radim
Najtajnijeg mi srca.
Dylan Thomas
Prevod: Nikica Petrak
Bio je dan svetoga Lovrijenca… bili smo na tvrđavi,
dogodila se predstava sazviježđa Perzej...
ljepota puna zvjezdanih šapata…
izgovih želju… vidjeh raspuknuće opne neboja…
nestajanje sjena… i ostvarenje želje…
Sanjar, pjesnik u tebi je kazivao Dylanov stih,
na bjelokosnoj pozornici razotkrivao tajne srca,
izveo iz palanke životarenja u golim nagonima
i uveo u carstvo boga Kairosa...
U sjaju noći punog mjeseca razlomljeno zrcalo svijesti,
suze Svetog Lovre, treptaj oka pun zvjezdane prašine
i zvuka melodije
“Ako sutra nikada ne dođe”.
Živimo trenutak, kao da sljedeći neće doći.
Dijana Jelčić
|
