Hirošima... i svetište mira...
Pijesak i pjena... Jure Kaštelan...
Svijet je velik ,srce je maleno...Srce luta velikim svijetom.....prelazi planine, prelazi mora, prelazi rijeke i umorno usne na nekoj obali. Došla je velika ptica, uzela ga pod krilo i odletjela u nebo...zli lovac ubija pticu, srce padajući govori :;
"Divan let.....kako je čudesan svijet"....
in Memoriam, 06. 08. 1945.… Hirošima i svetište mira.
Salvador Dali je slikao rastopljeno vrijeme, usužnjeno vrijeme. Slikao je tugu, bol i strah. Njegove slike su svjedoci onoga što jedan jedini pokret ruke može učiniti čovjeku, čovječanstvu, civilizaciji... ja napisah stih...
Srce ti kaležu sreće,
ti čudesna galijo dobrote
usidri se u njedrima ljepote,
budi oaza u pustinji bez snova,
žeteoc žetvi neodživljenih izazova,
srce tužnom srcu u osjećajnoj pustari.
A nebo je plakalo kada je odlazila, biserne kapi su se slijevale licem rastopljenog vremena.
Nebo je plakalo krvavim suzama ponad grada u kojem je rasla, grada u kojem je živjela.
A ona je samo željela ljubav, željela je samo sudjelovati u rastopljenom vremenu tog nevremena.
A on je lebdeći beskrajem tuđega sna prosuo smrt ponad grada u kojem je ona samo voljela.
Vrijeme liječi rane šapuće joj ljubav
pa kada se sretnu u poeziji kiše i kapima sna
možda će s iste obale gledati kako se sjedinjuju
suze u kristale sna na licu njihovog izgubljenog
vremena ponad grada u kojem je nebo plakalo.
srce povedi nas do svetišta mira, u zemlju izlazećeg sunca,
probudi osjetila snom uspavana, podigni sidro iz njedara,
neka to bude divan let, neka se rodi čudesan svijet...
Dijana Jelčić... jedna iz davnina...
|
