Obrazina zbilje…
Pisala sam o svijetu privida, lica i naličja, obraza i obrazina zbilje.
Uranjala ispod površine vidljive stvarnosti, u tragično i sretno pamćenje.
Tragala nevidljivim zakonima nutrine i vidljivim zvjezdanim nebom.
Ošamućuje vidljiva i čujna istina.
Suza u oku djeteta zaustavljenom na braniku časti.
Pucanj zbilje probija zvučni zid, ranjava jaslice vremena,
zaglušuje molitvu djeteta.
Truba laži objavljuje primirje, a na cesti traje umiranje,
grad u ruševinama i tišina nad kolonom izgubljenih.
Klimtov poljubac oslikan na ruini,
i Matisov ples u obrisu ogoljelih istina
i Gauginove tahičanke u sirijskom muzeju
i Picassova Guernika, svjetiljka i Dora Maar u sjećanju.
Moć umjetnosti u zlobnom hihotu zla, u vremenu pritajenom.
Možemo li umijećem umjetnosti zaustaviti umiranje nevinih?
Dijana Jelčić
|
