Gospa od Anđela...
U tišini sunoćja zbrajamo desetljeća lutanja po Marianskim svetištima... u svakom hramu osjetih svetost trenutka... slaže se Ikonostas u galeriji uspomena... katedrale u Barseloni, Koelnu, Avignonu, Chartesu... tamo u labirintu osjetih da je srce sveti gral... sve to ostavlja trag u nutrini... trag svetosti i vječne svjetlosti... u tišini tih mjesta postajemo akustičari nutrine... čujemo simfonije i rapsodije prohujalih stoljeća... neopisiv je taj osjećaj...i nezaboravan...
Dan oprosta...
Davne 1987, u Međugprju na današnji dan šapnuh... Ne okrećem se više u tragovima prošlosti je ostao san, ljepi san, nedosanjani san...
Odsanjajmo ga zajedno... odgovorio si.
Griješili smo...
Danas je dan oprosta...
Oprosti sebi, oprosti meni, oprosti životu, oprosti da ne ostanemo kamene statue u pustinji osjećaja.
Oprosti zbog sebe, oprosti zbog mene, oprosti zbog ljubavi, oprosti ljubavi, ljubavi moja!...
Oprost je vrlina kraljeva, čista srca i otvorena uma... rekao si...
Oprost je sveta datost rekoh i pričinilo mi se kao u Marinkovićevoj Gloriji... gospa se nasmiješila...
rekoše mi ... na dobro si pozdravila Gospu...
Danas je blagdan gospe od Anđela, budi se uspomena na Asissi i tajanstveno ozračje podneblja svetoga Franje. Vizija anđela, blijesak vremena, sjećanja na baziliku Maria degli Angeli, na kapelicu La Porziuncola, na Međugorje, na dan oprosta, na dan bezuvjetne ljubavi...
Na prozoru Anđeo,
čuvar našeg svetišta.
Dijana Jelčić
|
