Putevi pitanja... i staze odgovora...
Poezija se vraća kao zora i
smiraj sunca.
Ponekad u suton neki lik
gleda nas iz dubine ogledala;
umjetnost treba da je poput ogledala
koje nam otkriva naš sopstveni lik…
I kao beskrajna rijeka koja prolazi i ostaje,
odraz istog nepostojanog Heraklita,
istog i drukčijeg, kao beskrajna rijeka.
Jorge Luis Borges
U trenucima kad nutarnja gluhoća otupi uspomene,
kada nutarnje sljepilo zamagli slike sjećanja,
kada sanjanost postane punina budućeg,
rađaju se zvijezde, iskri vrijeme poezije,
događa zaobljenost blizine i daljine,
začudna datost iznjedrena iz
neotkrivenih kutova uma.
LJUBAV je ponekad samo riječ na papiru,
skladno napisana rečenica,
nježno izražena općenita misao,
ali kada Carl Sandberg poezijom kaže
"Ničega nema u ovoj pjesmi- osim tvoga lica,
ničega nema ovdje do tvojih žednih kao noć sivih očiju"
tada i bez riječi ljubav osjećamo titraje moćnice života.
Sanjala sam Lorkinog konjanika na cesti ka Cordobi,
polja daleke Andaluzije, puteve pitanja i staze odgovora.
Bila je to kušnja budnosti, bjeg u osamu, sagorijevanje u samoći.
Hoću li stići u dolinu zelene rijeke?
U svjesti bezglasje, misaoni muk, srce zaboravlja otkucaj,
ćutim iskušenje vremena. U romoru rijeke himna dolasku,
stilizirao si stih Carla Sandberga
"Ničega nema u ovom trenu osim tvoga lica,
ničega nema ovdje do tvojih boje meda očiju"
Dijana Jelčić...
|
