Na bojišnici ranjivosti...
"Ako ćutiš - ćuti iz ljubavi.
Ako govoriš - govori iz ljubavi.
Ako opominješ - opominji iz ljubavi.
Ako opraštaš - oprosti iz ljubavi.
Unutrašnji korjen neka bude ljubav,
Iz ovog korjena može izrasti samo dobro.”
Sv. Augustin
Sjećanje na poleglu travu, razrušen hram
i nestajuću vodu.
Lepeza vjetra u krošnji žalosne vrbe,
tužaljka harfe i silueta
majke s djetetom.
Bjeg iz sužanjstva sjećanja,
iz tisućljeća zgusnutih
u jecaj vremena.
Zatomljavah osjećanja bez objašnjenja,
bez nadahnuća i budućnosti,
sve tuge i nesretna stanja
ukrcah u kaos željenog
zaborava.
Iz međuslovlja tišine izranjaju onomatopeje
ponavljajući suglasnci i samoglasnici
užasavajuće praznine.
Probudili su ratnicu na bojištu ranjivosti,
izronila je iz neuništivog pamćenja,
zavijorila vijencem pobjede.
Krenimo, pozva me…
kamo, uptah…
u odbjegle svjetove,
u tugu, u bol,
u patnju.
Oćuti njihovu moć, ohrabri se, oslobodi se,
sloboda je šum tišine, romor nijemosti,
tihi lepet krila leptira u carstvu uma.
Probudila je usnulo sunce i
na bojišnici mene i mene,
objavila pobjedu srca.
Dijana Jelčić
|