Ostvaren san...
Promatram divnu fotografiju Pelješkog mosta... prisjećam se našeg naglog ljeta 1987. Put do Dubrovnika popločan zaprekama... iako nije bla granica ispred Neuma kolona, kroz Neum kolona... ipak uspjeli stići do Grada...
Na Lovrijencu premijera… Život je san... filozofska je alegorija i najpoznatije djelo najvećeg dramatičara španjolskog baroka,
Pedra Calderóna de la Barce.
Poslije predstave, pod zvjezdanim nebom, na vrhu Lovrijenca, osjetih bljesak istine… naše naglo ljeto i snovi... ne, nesmijem dozvoliti rasplinuće sna… neću više zakoraćiti u osobnu tamnicu… neka san o snu u snu traje… Camus je rekao … voljeti nekoga znaći željeti ostariti s njim… poželjeh i te noći, negdje pred svitanje, napisah pjesmu…
Polako, iz zlata sunoćja, izranja Luna jasna i bijela.
Nad bezdanom noći, nebom razasut
sjaj, u očima san, učitelj, misao se slijeva u istinu.
Ne dozvoli bezdanu uzvraćanje pogleda,
Gledali smo zvijezde.
Na žrtveniku duše lumin sjećanja,
drevan stih, život je sjen i san.
Na sceni trenutka proročanstvo u
zvjezdama i želja na usnama,
nad Lovrijencom ljetna noć i
mjesečina do svitanja.
Jutrom odlazi Luna,
sunčeva nevjerna
ljubavnica,
na nebu tek
njen sjen,
u tvojim očima
san.
Život.
Poslije dana izvan vremena ostvario se dugodišnji san... mostom je spojen sjever i jug... Grad nam je danas dohvatljiviji...
Dijana Jelčić…
|
