Vrijeme Lava...
danas uronih u vrijeme poezije i oluje ruža... eto i to sam bila ja... tragačica za izvorom ljepote...
Ti više nisi dječak iz Šenoine
tvoje tadašnje slabosti
su postale tvoje snage
ubio si dječaka u sebi,
nažalost
ti si danas samo čovjek.
A tvoja ljubav?
Izgubila se u neprospavanim noćima,
zadimljenim krčmama,
u mnogim ženskim tjelima.
A moja ljubav?
Ostala je netknuta u onom djelu mene
kao sjećanje,
kao dobra vila,
kao svježina jutra u kojem
volim dan,
i sunce
i život.
Dijana Jelčić ... Odakle dolezi ljepota... Zagreb, 1987.
a onda osjetih, ljepota je u onom zrnu srca koje pamti osjećaje...
dogodilo se vrijeme Lava...
Uranjamo u carstvo Lava, u praskozorje tvog vremena,
stigli smo sa Suncem.
Ti i ja contra svijeta, u kukuljici trenutka.
iza nas svijet neizrecivosti,
ispred nas svijet neizgovorljivosti,
univerzum svjetlosti i sna.
Uokolo četiri strane svijeta, četiri putokaza,
četiri esencije postojanja,
peta ključa u nama.
Osjećam usklađenost misli i osjećanja,
trenutak raskošne spoznaje.
U tvojim očima san.
Dijana Jelčić
|
