Otkriveno lica kruga...
Čoh Ćiril
»Otkrivanje lica kruga jest prepuštanje tom licu da samo sebe izrazi. Ne možemo pristupiti tumačenju i razumijevanju kruga metodom koju bismo tom fenomenu doveli izvana. Krug možemo razumjeti samo ukoliko možemo vidjeti kako on sam sebe razumije. U razumijevanju kruga vrijedi metoda hermeneutičkog kruga. Tom metodom služimo se ne samo mi koji nastojimo krug razumjeti, nego se tom metodom služi i krug sam. Možemo reći da se mi služimo njegovom metodom ukoliko smo mu dopustili da nam on razloži sebe samoga. Njegovo samo razumijevanje, nama izloženo, postaje naše razumijevanje njega.«
Krug prepun toplog zlata izranja iz bezdana... more leluja tišinom dolutalom iz neke davne priče...
mješa se sa simfonijom cvrčaka u krošnji prastare pinije... kruži oko srca... njedri nadahnuće...
volim uranjati u nedovršene uradke pamćenja... zaokruživati trenutke u sklad prostora...
Noć i dan zaokruženi srpanjskim svitanjem,
kao lastavica savih gnijezdo u utrobi sjećanja,
u utrobi majke, u predklijetki mog vremena.
Vraćam se na početak, na vrulju ritma,
u zgusnuće do ćelije, molekule,
amebe, ribe, guštera,
četvoronožca.
Plešem eonski tango, ritmom krotim kaos,
klizim kroz tisućljeća, kroz evoluciju primata.
Homo Habilis, Homo Erektus, Homo sapiens,
Homo Univerzalis, Homo Faber. Homo Ludens-
Na dverima zbilje anđeo čuvar s prstom zaborava na usnama,
Sofija, majka svijetlosti i svježina zraka. Budi se novi ritam,
ritam disanja i majčin šapat zavoli dan u kojem se budiš.
Koračam žamorom zrelosti,
ljubav zaokružuje život
u lakoću postojanja.
U očima boje sna vidjeh lice kruga i zagrljaj sa vrata vremena...
Dijana Jelčić
|
