Jesi li gladna?...
Na prstima djeteta koraci zrelosti,
drhturi bojažljiva mladica na vjetru vremena,
sjeća se ranih snova.
U iskazivosti pamćenja sve što se zbilo
još se zbiva.
Prkosno sam odustajala od ljepote,
ostajala u raspuknuću želja.
U iluziji iscjeljujuće tišine miris limuna i metvice,
dašak Melise mrvi bol.
Noćas je vjetar odsvirao requiem,
ugasio zadnji lumin na oltaru želja.
Srebrna lopta u mreži čuvarice snova
zapali krijesnice, razbi tamu zaborava.
Na terasu preko usnulog cvijeća se uspinjala zora,
zatvorila snove u sunčanu kutiju.
Trg je šutio suncem, osjetih miris maja u februaru,
u zrcalu istine vidjeh tvoju sjenu u dolasku.
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!
Mi danas djelimo tajne
kao nekada ručak.
Jesi li gladna?
Ne, volim te!
Dijana Jelčić- Starčević… “Odakle dolazi ljepota” Zagreb, 1987.
|
