Suprotnosti...
"Suprotnosti se nadopunjavaju" je misao iznjedrena iz duše velikog uma. Fizičar i filozof Niels Bohr je vjerovao u to što je izjavio, on je vjerovao da su čestice i valovi komplementarni i da su sjedinjeni u sliku kvantnoga svijeta. Pri njegovoj posjeti 1937- me godine Kini susreo sa sa filozofijom polariteta, sa suprotnostima koje su kinezi sjednili u simbole jin i jang. Kada je, zbog svojih doprinosa u znanosti i širenju kulturoloških granica Danske, dobio aristokratsku titulu smio je izabrati dizajn za obiteljski grb. Dosljedan svom razmišljanju on je u grbu sjedinio istočnjačku i zapadnjačku filozofiju stavljajući simbol kineske filozofije ispod svoje misli "contraria sunt compleneta". Ovaj podatak sam pronašla u knjizi "Tao fizike" Fritjof Capra, knjizi koja sjedinjuje mistiku i znanost u predivni štivo.
U snu začuh pitanje, danas titra u sjećanju,
struji koridorima svijesti...
Kako dokazati neraskidivu vezu između čovjeka i Svemira?
Kako protumačiti Michelangelovu sliku?
Naslućujem smisao fikcija, mojih sunovrata u mistiku i drevne mudrosti.
Iz postojanja ne proizlazi posjedovanje, sve je u nastajanju.
Ideja nije u vremenu, vrijeme bez ideje o njemu nebi ni postojalo.
Bilo bi malo prošlost, više sadašnjost i beskrajna budućnost.
Imalo bi odredjene granice, ali vremenskih granica nema.
Stvaran je tek trenutak, ta moćna vrata vremena.
Iza njih se prostire svijet nepromjenjivosti,
a ispred se širi svijet stalno nastajućeg.
U pijesku vremena muk valova i šapat ćestica,
simfonija univerzuma, čuju je samo anđeli.
Na zaslonu pamćenja nježna čarolija,
živi jedna nenapisana pjesma.
To je trag istine u meni.
Objašnjava mi kako se osjećao
Niels Bohr, kada se u njemu
počela zrcaliti slika multidimenzionalnog svijeta...
"sjedio je kao idiot, njegovo lice je djelovalo prazno, ruke su visile pored tijela i nije se moglo reći dali taj čovjek uopće vidi i čuje. Nije pokazivao ni tračak života u sebi. Iznenada se nasmješio, njegove oči zasjaše i on je progovorio:
"Sada sam razumio!"
Što li je to otac kvantne mehanike razumio?
Dijana Jelčić
|
