Uprisutnjenje sumnje...
To sam ja, Kasandra.
A ovo je moje mjesto pod pepelom.
A ovo je moj štap i trake proročke.
A ovo je moja glava puna sumnje…
Wyslawa Szymborska
Sjedili smo u hladu tužne vrbe… rijeka žuborila podnevom… zlato se zrcalilo u kapima…
Budi sretna… darovao si mi buket tišine… obličje najnježnijeg imperativa bliskosti…
prisjetih se vremena lutanja... i davno napisanog...
Onostrano, beziskustveno, dolutalo iz budućnosti,
iz praskozorja praznine, usidreno u puninu svjesti.
Misao progoniteljica, bezriječje dolazećeg,
osjećaj izgubljenosti zbog nedokazivosti
tinjajućeg ćuvstva.
Muk vremena, uskovitlana tišina,
premosnica ka događanju,
blaženstvo zaborava
izgubljeno u latentnoj iskri sjećanja.
Kasandra je čula nečuveno,
nisu joj vjerovali,
nije uspjela spasiti Troju.
Nad bezdanom sumnje zvjezdani prah,
vjetar se umirio, zamrlo je vrijeme,
prostor zgusnuo u točku nestanka
i nastanka.
Čekam, tišina para uši,
osluškujem dolazeće,
u suzi zgusnuće nadanja,
iščekujem prasak,
povratak povjerenja nestalog
u davnoj kiši nad oceanom sna.
Dijana Jelčić...
|
