Odiseja...
Jedan od najpoznatijih modernističkih slikara svih vremena, židovsko-bjelorusko-francusko-američki umjetnik Marc Chagall, rodio se na današnji dan 07. 07. 1887, umro 29. 03. 1985. u 99. godini života.
Marc Chagall je radio ilustracije za klasična književna djela, kao što su Homerova »Odiseja«, Gogoljeve »Mrtve duše«, za Bibliju, za La Fontainove »Basne«, za Longov ep »Dafnis i Chloe«, kao i grafička ostvarenja »La ruche et Montparnasse«, ili »Bay od Angels«.
Oduševila me Odiseja...
Često se pitam kako žive današnje Penelope, kako osjećaju ljubav, kakva je njihova mjera vremena?
Je li to tišina s kojom razgovaraju, tišina koju čuju kao simfoniju čekanja, romansa tišine koja se događa u njima?
Davno, u vremenu prvih susreta se osjećah kao ona. Odiseja našeg života je trajala. Bio si daleko, bio si Odisej, plovio si pučinom zbilje, zaustavljao se u zatonima snova, odlazio i dolazio na Itaku žudnji. Prepoznavala sam te u postelji od maslinova drveta, sanjala tvoj dolazak, osjećala tvoju bliskost. Iščekivala sam objavu znamena koje nosih u sjećanju, dubinu tvog pogleda iza misli u zrcalima osjećanja. Bio si u sferama nedohvatnih daljina tu u mojim sanjama. Bijah zatočenica vjernosti, robinja ljubavi, optočena ćilibarskim zlatom tvoga pogleda…
Zbog tebe postadoh moreplovac drevnim oceanima, zaronih u dubine prastarih sanjarija, s čunjićima u sjaju pogleda, u vrtloženju ovoga ovdje i ovoga sada, odrastoh do djeteta....
Izgubljena u dubini tvoga pogleda bivam val u mreškanju mora snovida, igračka u menanžeriji staklenih istina, titraj svjetlosti u vremenu čekanja. Čekanje je ružna riječ, ali kao metafora vjernost sebi samom ona postaje odraz ljepote u ogledalu iza misaonosti, postaje moćnica u carstvu sebstva, osjećajno- osjetilna cesarica u svijetu vjerovanja, neumorna vrtložnica osjećanja vjernosti. te misaone pretpostavke filozofije ljubavi... hipoteze njenog postojanja u vrtlogu vretenice bitka...
Pretoči hipotezu u tezu, smješiš se mojim mudrolijama.
Znala sam da ćemo homerovsko vrijeme pretočiti u naše.
Dijana Jelčić... „Mostovi pod kojima se budim“ zbirka prozno poetskih tekstova1987- 2007.
|
