Goruća postelja...
Frida Kahlo 6. srpnja 1907. – 13. srpnja 1954.) bila je meksička slikarica realizma, poznata po svojim autoportretima, portretima, kao i djelima inspiriranim prirodom.
Frida je bila čudesna žena i umjetnica... svaka njena slika govori o njoj, o njenoj boli i njenoj bezuvjetnoj ljubavi... umjesto olovkom ili tipkovnicom ona se služila kistom... umijeće umjetnosti... poezija je to... da, Frida nam je ostavila poetiku svog života i svoje ljubavi u naslijeđe...
.živjela je ljubavnu bol da bi ublažila fizičku... snažna žena je ona bila...
Diego je bio tip muškrca kojeg danas susrećemo u žutoj štampi... slavan preljubnik, umjetnik pustolov koji se vraćao Fridi da bi osjetio ljubav... ne vjerujem u njegove nebuloze... bilo ih je previše,ali vjerujem da je osjetio veliku prezninu poslije Fridine smrti...doduše popunio ju brzo novim vjenačnjem... zato mi se sviđa izjava jednog kolumnisti... Diego je bio legenda... Frida je ostala legenda...
a Diego je poslije njene smrti priznao... niti jednu nisam volio kao nju... ona je to u svojoj boli osjećala...
Najpoetičniji opis i jedan od najljepših autoportreta ljubavnika je Fridin Autoportret kao Tehuana ili moje misli o Diegu
Fridina slika... Goruća postelja... povratak u njedra vatre. Odmaknuće od zbilje. Urinuće u nutrinu, u vrijeme tihog umiranja.
Koracima tetoviramo pješčani sprud, na dlanovima romor puta ka beskraju.
Obasjana suncem rijeka uranja u more sutona.
Na obzoru plima mjesečine, u vatrometu riječi bljesak istine,
moćniji od tišine.
Zvijezde počivaju nad ponorima noći,
mjesečeva sonata, dopire do zatona srca,
uranja u svijest.
Vidim dva lica, jedno s obrisom tužnih sjećanja,
drugo bez tragova drevnog umora,
oslikano prozirnim prahom vječnosti.
Iz škrinje svjetlosti izlijeće san,
srcem odapet let...
Dijana Jelčić
|
