Svilotisak uskrsnuća...
Pokraj ognja bdijenja muk do hvalospjeva uskrsnoj svijeći. Zvuk orgulja objavljuje kraj trodnevlja tišine.
Bijela svjetlost obgrlila grad. Rascvjetalo se jutro. U razgranatoj ljepoti iskre alfa i omega,
znakovlje početka i kraja vremena.
Stručak vjetra u gaju, zlatna grana u svetoj šumi, pobjeda duše,
probranica objavljuje početak zlatnog doba.
Između onda i sada se razbuktalo nebo, u duši prohujale mnoge metafizičke oluje.
Izazovom irisa izranjaju tisuće vizija, slijevaju se u snovite obzore.
Slušam kako raste trava, kako drhti list na vjetru i
čujem glas tišine, glas pradjedova.
Prošetah godinama, pogledah davne uskrsne čestitke,
prisjetih se djetinjstva i vjerovanja u legendu,
u nešto neobjašnjivo i nevidljivo,
a uvijek prisutno.
Budnost umnaža san u svilotisak uskrsnuća.
Dijana Jelčić
|
