Sijač zvijezda...
Možda je, u snu, ruka
sijača zvijezda
probudila zaboravljenu muziku
kao zvuk beskrajne lire,
i do naših usana dopro je ubogi val
malobrojnih istinskih riječi.
Antonio Machado
Iluzionist se igrao šeširom… izlijetale su bjele ptice… promatrala sam predstavu tajanstvenih sjena…
divila se spretnosti magije… povjerovah u njenu moć… poželjeh nestati u prividu… upitah ga...
jesam li i ja jednom postojala u iluziji sijača zvijezda?
možda sam bila kap života na dlanu proroka…
pretočena u obećanje ovom trenutku…
možda sam umrla suzama neba i rodila se na vlati trave…
koliko se života slilo u tajnu ovoga ovdje i ovoga sada?
iluzionista ne odaje tajne svog umijeća… iz kaleža vadi suzu vječnosti… daruje mi sunčani sjaj i dašak proljeća…
privid se kao mekani veo ovija oko svjesnosti… magija djeluje… nestadoh u prividu…
Dijana Jelčić
|
