Čudo sunca...
Privid ljepote izranja iz vjerovanja. Čuda se događaju, pitanja su nepotrebna. Odgovora nema. Promatram nebo, prelamanje jutra u podne. Iluzija uskrsla iz priče. Celestinsko ukazanje izronjeno iz podsvjesti, oslikano na obzoru vida.
Zgusnuće svjetla, veliki prasak neba,
svetost i njena moć.
Ljepota onkraj sunca,
modrina zenita pretočena
u zlaćano nebo.
Čarolija bezuvjetne ljubavi,
rođena iz bljeska vremena
rađa bistrinu prostora.
Pjenušava bit ljubi pijesak i rađa bisere,
povijest rodoslovlja,
prožimajući, nezemaljski sjaj.
U glasu vjetra glas majke nad majkama,
ponavljajuće čudo podnevne vizije,
silueta sjajnija od sunca,
na usnama more,
kapljice od riječi,
govor tišine.
Dijana Jelčić
|
