Uzlet ka početku...
Kao lastavica savih gnijezdo u utrobi sjećanja.
Uspomene se bude, vraćam se u kolijevku srca,
u načelo vremena, u zgusnuće do ćelije.
Osjećam autopoiezu, samoostvarivanje,
proces pretvorbe u svjesno biće.
Rastem, plešem tango eona,
ritmom krotim kaos, klizim kroz tisućljeća,
uzlijećem ka početku.
Rađam se, anđeo čuvar
me dahom istine uvodi u dolinu suza,
budi usnulo sunce, odvaja noć i dan,
iskri svitanje.
Ljubav pruža meke dlanove, grli me
i cjelovom ushićenja
slavi moj ulazak
u život.
Dijana Jelčić
|
