Poezija kiše…
Golubije krilo zagrlilo jutro,
nebo rominja poeziju kapi,
u dašku zanosa čujem vrijeme,
mudrost osmišljenu zbiljom.
Prevrtljivi Protej pokazuje svoja lica,
proriče preobražaj svijesti,
igra se valima mora,
vrednuje pjev oceana.
Zahvalna vremenu koje mi daruje tren,
čudesnu boju nebojom zvanu,
cvijet nik‘o iz uspomene.
Iz stigme prošloga izrasta ljiljan,
marijansko znamenje u oknima vode.
Sličan amfori punoj suza
uranja u svijest i srce.
Ispričat cu ti jednu davnu priču
u tom ce mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza.
Tvoj glas plijeni tišinu,
stara pjesma ubija strahove,
donosi radost
nebesku…
Dijana Jelčić... „Nestvarno stvarni“KULTura sNOVA, Zagreb, 2014.
|
