San o snu u snu...
O životu mogu pisati vraćajući se u prošlost. Misao mi omogućava putovanje kroz vrijeme,
povratak do granice pamćenja, do onih nevezanih događanja u kojima sam bila tek igračka vjetra,
razigrano djete u kolopletu bajki.
Stvarno odživljeni trenuci se isprepliću sa simfonijom snova.
Je li moguće kreirati prošlost, odjevati je novim senzoričkim slikama, ucrtavati nove karte u sivoj tvari?
Pokušavam iz davno napisanog izvuči riječi kojima sam oslikavala pojavnosti uma,
onih iz osjećanja izmaštanih krajolika duše.
Susrećem se sa spletom metafora koje danas imaju drugačije konotacije.
Ipak...Čovjek bez iluzija je stranac sebi samom. Camusova misao me vraća u svijet privida.
Mi smo čvorovi u makrameu svemira. Sjećam se puteva na kojjima su ostali tragovi naših koraka.
Uspinjali smo se ka suncu, spuštali u dolinu suza, zaustavljali na rondoima sudbine.
Pitali se hoćemo li stići do željene oaze sna u snu o snu.
Volim ovaj san.
Koji san?
San o snu u snu.
Kaži.
Sanjala sam polje makova. Bila sam kukolj.
Bila si mak.
Da, tek onda kada osjetih tvoj dah kao lahor istine,
kao veo kojim si me skrivao od tragača za opiumom života.
Tek u onom svitanju kada su noć i dan postali istovremenost,
poželjeh se probuditi.
Ti još uvijek sanjaš.
Snovita beskrajnost meobgrlila krugom svih krugova i
daruje mi osmijeh neba u kojem slušam glasove sretnih ljudi.
Živiš u snu.
Da, u snu o snu.
Dijana Jelčić
|
