Na obroncima pamćenja...
“Od svih strasti ljubav je najjača, jer ona istovremeno napada glavu, srce i tijelo.” Voltaire
Zavoljeh sjetu na obroncima pamćenja,
tajnovitu bezimenost osjećanja,
ples anđela i demona, bogova i muza,
vrtlog strasnog zanosa i poetskih žalopojki,
zagrljaj zrna vječnosti i iskre stvarnosti.
U katedrali uspomena nedovršeno djelo svijesti,
ikona nad oltarom trenutka,
mjenja se, širi u prostor
nedohvatne dolaznosti.
U disonancama suzvučja naših razgovora,
ritmom srca skladam baladu ljubavi,
pjevom nutrine se uzdiže do
svetih istina.
Tvoj osmijeh i mekoća dlanova kovitlac uzbuđenja,
krhkost zagrljaja i snaga vjerovanja,
punina odbjegla iz praznine,
sitost poslije gladi za snovima.
Nestajemo u dohvatnim svjetovima,
slijede nas galebi i oblaci.
Neumorni u traganju
postojimo trajanjem
u tišini vremena.
Dijana Jelčić
|
