Cvijet evanđelja...
Riječ evanđelje znači: dobra, radosna vijest.
"Cvijet Biblije jesu evanđelja, a cvijet evanđelja jest Ivanovo evanđelje.“
Sveti. Ivan apostol je prvi s Andrijom pošao za Kristom. Najveću je hrabrost pokazao kada je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem. Doživio je veliku starost te umro naravnom smrću u početku vladavine cara Trajana, dakle, negdje oko 100. godine. Osim evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje.
Badnje večer, dani Božića, jučer smo slavili svetog Stjepana, danas slavimo svetog Ivanae zaštitnika učenika, studenata, učitelja, teologa, pisaca, knjižara, izdavača, novinara, skladatelja, slikara i zaštitinika prijateljstva…
Tradicija nije izrastanje iz pepela, nego lumin, živući simbol prohujalog vremena...
Naše vrijeme je prepuno znakova koji ukazuju da se nalazimo na pragu nečeg što su mnogi stoljećima, pa i tisućljećima isčekivali. To je vrijeme praznine, a ujedno i vrijeme potrage za istinom i onoga što će ispuniti horror vacui. Ponuda je danas doista široka, a zabluda primamljiva. No iskustvo stjecano tisućama godina ljudske civilizacije govori da prave vrijednosti nisu nikada odmah nadohvat ruke, već se za to treba izboriti. Sve što je stoljećima i tisućljećima bio nekakav etalon života i društva općenito, danas vrijedi to isto, uronimo u dubinu sebe sama i ispunimo prazninu ljubavlju. Pripitomomo jahače apokalipse u sebi, sveti Ivan nam ucrtao put ka spoznaji tih demona u nama samima, ostavio nam je ljubav u naslijeđe.
Živimo je... U jecaju svemirske tišine naslućujem glas nebeskog rapsoda, čujem bubnjeve šamana vremena i volim ovaj trenutak spoznaje.
Ćutim iskonski dodir, lux primus u zavjetrini tmine. Apokaliptične boje nestaju, gube se u svitanju mladog dana. Ivanovo otkrivenje sklada rapsodiju novih boja.
Vidim Nikin stijeg u zjenici beskraja, zvjezdano sjeme u poeziji kiše. Suze neba ispiru tugu sa lica vremena. Drevni oceani grle svodovlje budnosti, rađa se mladi dan. Srce pamti sretne dane.
sretan imendan svim Ivanima i Ivankama...
Dijana Jelčić
|
