Tiha noć...
U tihoj noći blagoslov srca, u titraju uma pregršt mogućnosti,
ritam vječnosti, načelo trajanja.
Život ispisan u vodi, u zemlji, u kamenu, utkan u sjećanja i uspomene.
Iza ožiljaka prošlosti težina suza. Stara već požutjela fotografija krije u sebi tajnu pripadanja.
Tata, mama, teta, ujo, nona ja i nonić.. ostala sam sama, otišli su davno, još ponekad
iščekujem dolaske, al' dođu samo u snu... iza ožiljaka prošlosti težina suza.
U mirisu naranči, cimeta i vanilije slike djetinjstva, sreća ubrizgana
u pamćenje. U plamu svijeće tajna početka i Božić bez njih.
Zahvaljujem na vremenu uz njih i zlaćanom se niti
sidrim u zbilji.
ti si tu... dobro je...
osjećam moć porodjenja ljubavi,
utopam se u tišini svete noći...
tu ste... dobro je...
osjećam moć prijateljstva...
da, poezija uspomena daruje snovitost zbilji... i plaha svjetlost voštanica... one izgaraju u sebi, slično nama.
izgaramo od sada do kraja vremena... u nama titra plaha svjetlost voštanice našeg vremena...
Dijana Jelčić
|
