Poljubac pod imelom...
Postoji vjerovanje da poljubac ispod grančice imele donosi sreću.
Imela nema korijena pa se nekad vjerovalo da ona izrasta iz raja. Nekad su neudane djevojke uzimale grančicu imele iz crkve i stavljale ju pod jastuk vjerujući da će sanjati o svom budućem suprugu. Za imelu se vjeruje da je magična biljka, a u stara vremena druidi su je smatrali svetom. U božićno vrijeme, s njezinih bi se grana otkidale mladice, koje su nosioca štitile od zlih duhova.
Zima je. Na golim granama drveća imela djeluje poput blagdanskog ukrasa, zeleno do zlatno zelenožute kugle okićene bijelim kuglicama ne ostavljaju nas ravnodušnima.Poljubac ispod imele, obješene o dovratke, lustere ili neko drugo "prolazno" mjesto u domu u blagdansko doba u Božićnim običajima poziva goste i čestitare na poljupce koji donose sreću....a možda i vječnu ljubav!
Jutros dobih nekoliko grana bijele imele. Promatarm njenu nježnu ljepotu, ćutim njenu snagu. Vjerujem u mit o njenom poslanju.
Spustila se sa Elizejskih polja i donijela sreću na naše ovozemaljske puteve. U vrijeme došašća postaje znakovlje ljubavi, mira i blagostanja.
Zagrlio si me pod imelom, razbio prazninu tmine
obranio od Falstafa,lažljivaca, iluzionista i prodavača magle.
Gledaš me.
Umilnost nagiba
tvoga torza nad mojim
i dlanovi kao san,
sjena nježnosti
na mom licu.
Gledam te, lahor tvojih usana,
kao muk svjetlosti doseže moje.
muk svijeće radosti.
Dotiče me nijemost,
zanos obvija nastambu duše,
ište ognjište, zapretenu vatru htijenja.
U tjesnacu zbilje čujem zvuk cjelova,
nadilazi sluh, isprepliće se,
nestaje u žudnji.
To ljubav pjeva
blistavu odu
zagrljaju.
Dijana Jelčić
|
