Razigrane kuglice uspomena...
Zvuk ponoćnog zvona objavio svetkovinu svjetlosti,
blješte razigrane kuglice uspomena, nestajem u ljepoti,
uranjam u privid prošlosti i dosanjane budućnosti.
Došao si onoga dana čela puna osmijeha,
očiju punih sunca, na dlanovima
buket svjetlosti i snova.
Dan je zalazio za otok,
more romorilo poezijom vala,
oči neba iskrilo zlatnim suzama.
Odveo si me u dolinu smaragdne rijeke,
naučio slušati muk kamenjara,
tišinu močvare,
šapat vrba na obali tvoje mladosti.
Šapnuh, zvijezde nad tvojim čelom
nemogu umrijeti
jer ljepotom neba okrunjena,
rijeka se jutrom oblači,
a ljubav iščekuje sutone,
vulkan nježnosti iz tvoje utrobe,
golu želju naših zagrljaja
na mekanoj postelji
ispod bijelih breza
u dolini tvoje mladosti.
Još uvijek smo tu... desetljeća ljepote utkana u trenutak... naš... i nije važno ako sljedeći ne dođe...
Dijana Jelčić- Starčević
|
