Na dverima Adventa...
Na dverima Adventa odmatam fascije pamćenja,
dozvoljavam prohujalom vremenu povratak u ovaj trenutak mira i spokoja.
Osjećam titraje struna nutarnjeg Svemira, svetost kristalne kocke vedrine,
privid poruke Anđela Gabrijela.
Zvuk ponoćnog zvona, u plamu svijeće šapat uspomena,
šapat je plamena.
Koračanje iluzijom, nestajanje u ljepoti iza duge,
uranjanje u privid prošlosti i budućnosti.
olovno nebo se pretače u azurne uspomene i vjetrovima prošlosti
sakuplja pepeo boli i prosipa u Letinu rijeku.
Pamtim samo sretne dane. Nestajem u panorami srca,
iza velova razastrtih želja, iza granice obzorja
romor nebeskog oceana.
Na sjevernom nebu, kao plam svijeća,
jato Plejada objavljuje vrijeme iščekivanja.
volim vrijeme došašća... mirisi vanilije, cimta i mandarina bude se sjećanja... volim "kič" adventske ljepote...
utjelovljujem ga starim fotografijama...
Dijana Jelčić
|
