Bol svijeta...
Žalosna je istina da se čovjekov život zbiljski sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti – dana i noći, rođenja i smrti, sreće i nesreće, dobra i zla. Mi čak nismo ni sigurni da će jedna prevagnuti nad drugom, da će dobro nadvladati zlo, a radost suzbiti patnju...
Carl Gustav Jung
Kao čovjek iznad mora magle razmišljam o ovoj psihoanalitičkoj misli... „žalosnoj istini“... opsjedaju li te nepomirljive suprotnosti život?... nosimo li ih u sebi?... jesu li one utjelovljene u arhetipovima... u kolektivno nesvjesno u nama?... vode li anđeo i demon uistinu beskonačni rat na bojišnici svijesti?...
Već sama pomisao na taj sukob nutarnjih svjetova zaustavlja dah... opterećuje samospoznaju... pokušavam disati riječima... snagom dišnice dohvatiti tu igru suprotnosti... i izgovarati riječi ritmom udaha i izdaha...
Pišem... iz kolopleta riječi izranjaju misli o meni i svijetu u kojem živim... jedna riječ lovi drugu... plešu po zaslonu računala... pred očima titraju osjećanja... vidljiva su... ali nedodirljiva... neuhvatljiva... svijest pokušava zarobiti riječi u zamku ovog osvrta... podsvijest ispaljuje rafale neopisivosti zatomljenih suprotnosti... zaustavlja slijed misli... trga sintagme... nameće mi drugačiji ritam disanja... pokušavam misaono uroniti u podsvjesnu prazninu... upoznati je... probuditi je... darovati joj smisao... nazvati je imenom... oduzeti joj moć...
Zaustavljam misao pitanjima... postoji li sudbina?... je li potrebno tumarati koridorima nutarnje tmine... buditi usnulog Kerbera na vratima spoznaje?... dozvoliti mu da uskovitla suprotnosti u nepotreban duel?... odustajem...
Nemoćna u ovoj trenutačnoj svjetskoj patnji tražim riječi utjehe za sebe, a možda i za sve supatnike u ovom vremenu svjetskog užasa...
Boginja sreće izronjena iz konstelacije zvijezda nad trenutkom rađanja... osjećam njeno bdijenje… njenu nedokazivu postojanost u životu… dolutala iz legende… utkana u bajke i priče… suđenica i braniteljica… stvarna u svojoj neopisivosti… vidim je sa atributima njene snage u rukama… sa krmom, kuglom i rogom izobilja… znakovljem usmjerenosti, prevrtljivosti i darivanja sreće…
Pa ako je Weltschmerz jedan od najpopularnijih pojmova vremena romantizma, on je zapravo vrlo stara pojava, naglašeni pesimizam u književnosti, filozofiji ili životu uopće, izraz pojedinca ugroženog i izmučenog nepodnošljivim događajima u trenutku raspada normi i vrijednosti...
A Fortuna titra nad stoljećima, nad ponavljajućim stanjem svjetske boli.
Svjesni svoje nemoći jer ne možemo mijenjati svijet, osjetimo...
sreća je u nama, darujmo joj moć...
Dijana Jelčić
|
