U zavijutku vremena...
U zavijutku vremena čekah skitnicu,
ludu trenutka, kralja bez krune.
Tebe usjećenog u pamćenje,
uklesanog u sjećanje.
Bio je to susret i rastanak pod suncem.
U plavim daljinama nagnuće sudbine,
u načelu vremena ritam vjerovanja.
U tvojim očima san i obećanje.
Zbrajah godine.
U vjetru osluškivah glas Salomona,
odgovarah srcem zaručnice,
tad zavoljeh miris smirne,
oazu Judejske pustinje
i grozdove njene.
Sanjah kuću od cedra i svodovlje čempresa.
Razgovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah srebrnu mjesečinu
za blagost tvoga sna.
Ljubav romorom tišine budi ritam vremena,
budno srce ga osjeća, pamti, slijedi.
Bio si strast, bila sam žudnja
dosanjane budućnosti.
Moćan je nezaborav ljepote,
pod svodom godina
ljubav i život.
Dijana Jelčić...
|
