Mama nedostaješ...
Ne plači, ne stoj, nisam tu. Malen taj grob mojem je snu. Sad sam i muk i vjetra dah. i krijes. i snijeg. svjetla sam prah. i žuti klas i sunca trak. i lišća dažd, jutarnji mrak. Ptica sam let, svod mi je dom. Zvjezda kad sja, ja svjetlim s njom. Ne gledaj grob, već suton plav. Nisam umro. s tobom sam sav. Mary Elizabeth Frye... prepjev Enes Kišević Listam obiteljski album... U anđeoskim osmjesima moje majke pronalazim zamišljeni raj i vidim zrcaljenje ljepote majčina ljubav može osloboditi od strahova, pobijediti prokletstva, ušutkati zvukove tuđinskih demona koji vrebaju na nas u trenutcima samoće, Na daskama koje život znaće je bia Elektra, Antigona i ciganka... Sreće zlatne, srebrne, sreće... šaputala je na početku i na kraju Krležinog „Kraljeva“… Majčina ljubav je ljepota svih proživljenih trenutaka, vječna straža nad našim životom. U spomenar mi je napisala... Budi sretna!... Dok se svitanje bori sa ostacima tame i daleka svjetlost skida odoru noći, promatram maminu sliku... čujem zvuke tuge u pjesmi ptica, kao zalutala lastavica savih gnijezdo u njedra djetinjstva i ne plačem... čujem mamin glas... sreće zlatne, srebrne, sreće... Dijana Jelčić |