Mama nedostaješ...
Ne plači, ne stoj, nisam tu.
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
i krijes. i snijeg. svjetla sam prah.
i žuti klas i sunca trak.
i lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvjezda kad sja, ja svjetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umro. s tobom sam sav.
Mary Elizabeth Frye... prepjev Enes Kišević
Listam obiteljski album... U anđeoskim osmjesima moje majke pronalazim zamišljeni raj i vidim zrcaljenje ljepote
majčina ljubav može osloboditi od strahova, pobijediti prokletstva, ušutkati zvukove tuđinskih demona koji vrebaju na nas u trenutcima samoće,
Na daskama koje život znaće je bia Elektra, Antigona i ciganka... Sreće zlatne, srebrne, sreće... šaputala je na početku i na kraju Krležinog „Kraljeva“…
Majčina ljubav je ljepota svih proživljenih trenutaka, vječna straža nad našim životom.
U spomenar mi je napisala... Budi sretna!...
Dok se svitanje bori sa ostacima tame i daleka svjetlost skida odoru noći,
promatram maminu sliku... čujem zvuke tuge u pjesmi ptica,
kao zalutala lastavica savih gnijezdo u njedra djetinjstva i
ne plačem... čujem mamin glas... sreće zlatne, srebrne, sreće...
Dijana Jelčić
|
