Memorija srca...
"Ti sve razumiješ. Konačno jedinstvo. Patiš, uživaš, voliš, bjesniš, ljubiš, smiješ se.
Rođeni smo za isto. Puni želje za otkrićem i ljubavi prema otkrivenom, skrivenom
i boli što ga uvijek gubimo.
Pobuni se protiv svega što te okiva. Ti voliš sebe. Voli me kao centar. Kao sebe.
Čuj me, miluj me onim što tražiš i onim što si našao.
Idem ka tebi i ka sebi.
Kao svaka dobra pjesma."
Frida Kahlo
Tamo gdje riječi šute, gdje su misli nepotrebne
a ljubav u nama raste, gdje rijeka vremena
deltom grli more snova, tamo ćemo
zagrljajem ubiti hladnoću
i osjetiti moć sna.
Smjenjuju se eoni, tisućljeća i stoljeća. Godišnja doba prirodi presvlače odore,
a ljudsko srce titra ritmom nutarnjeg sata, do zadnjega daha vrtloži proljeće u sebi.
Iz vrtloga izranja trenutak jutrenja i svakosvitanjski šapat...
Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše.
Tada u vihoru sjećanja ožive slike davnih proljeća.
i žive u meni trenutkom njihova nastajanja.
Sve što se oko mene događa vidim i čujem u sebi i oči boje sna i osmijeh prijatelja
i ružne riječi i uvrede.
Osjećam, nisam jedno jedino biće.
U sjećanju žive trenuci u kojima sam bila
strastvena, zaljubljena, umorna, tužna, sretna, uvrijeđena, nesigurna i odlučna.
Srce pamti emocije. Ono je najveći izdajnik prohujalog vremena, svih. zaboravljenih osjećaja prošlosti.
Zatvaram vrijeme u srce, osjećam ga postojećim i zaboravljenim odkucajima.
Utjelovljujem sjećanja i sjećajući se osjećam kako osjećam ritam srca i vremena.
Zov srca srcu.
Rijeka nevraćanka
grli more sna.
Dijana Jelčić
|
