U tvrdoj kori dozrele ljepote...
Niz zapadno nebo
i iz rasprsnutih šipaka u vrtu
krv se cijedi
Al s istoka se veće javi plavim licem
i zapad biva bljeđi, crveniji šipci
Ti bježiš k meni
preplašena od grana u mraku
i ćutiš
Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?
O kako šipci prskaju
i s nama gore!
Ni zvijezde neće da se jave
da jače bude ovo nijemo gorenje u vrtu...
A.B. Šimić
Koračajući po tananoj niti vremena upitajmo se što je život, a što je misao kojom pišemo portret našega života i kako se odlučiti što je prava, kvalitetna i kreativna misao o nama samima i o ovoj predstavi koju nazivamo život. Jesmo li svjesni da živimo u kaotičnom vremenu punom objava koje se neprestano sukobljavaju, isprepliću, ali i nadopunjuju?
Toga, naizgled, kaosa se ne treba bojati. On je kreativan.
Priroda je kreativna, univerzum se širi nekom još nedovoljno objašnjenom energijom, u kvantnom svijetu znanost otkriva uvijek nove dimenzije koje svojim postojanjem kreiraju i naše energetsko polje i naše postojanje u ovom svijetu.
Trenutačno se nalazimo u zoni sumraka. Zatvoreni u vremenu nemoći. Bombardirani tužnim vijestima o urušavanju sustava koji život znači.
Ne volim ovu nepomičnost, tmurno nezbivanje, entropiju vremena, težinu neprolaznosti, zgušnjavanje bez pomaka. Ulazim u kutak mog svemira, u odaju ogledala i odjeka. Prodirem u podsvjest, u prostor nedogađanja, u zatomljena sjećanja, u svijet mojih ljubičastih snova. Živim vrhunac samoće, vidim misao u čijim se temeljima kriju osjećaji slobode i ljubavi. Upravo ta misao utire put nekim drugim oblicima stvaralačke energije.
Jesen je. Noć punog mjeseca uranja u sobu prepunu uspomena. Na stolu čaše i raspuknuti šipak, znakovlje slavlja osjetila. Zrelost istine, svjedočanstvo snage koja nas je branila od burnih vjetrova sudbine i otužnih kiša prohujalog vremena.
Sjećanje na zemlju dobrih ljudi, dolinu zelene rijeke i obronke prepune šipkova grmlja. Granatne jabuke utkane u pejsaž krša, ljepota raspuknuća punine i srž prepuna rubina, zrnaca iz kojih se zrelost pretače u slast nektara. Kao crveno vino opija njihova milina. Ljubav pupa, cvijeta, zrije na obroncima smaragdne rijeke, ljubav uranja u plod i daruje nam nježnost skrivenu u tvrdoj kori dozrele ljepote.
Dijana Jelčić...
|
