Oda zagrljaju...
Gledaš me.
Umilnost nagiba
tvoga torza nad mojim
i dlanovi kao san,
kao sjena nježnosti
na mom licu.
Gledam te.
Lahor tvojih usana,
kao muk svjetlosti
doseže moje.
Dotiče me nijemost,
zanos obvija nastambu duše,
ište ognjište, zapretenu vatru htijenja.
U tjesnacu zbilje čujem zvuk cjelova,
nadilazi sluh, isprepliće se,
nestaje u žudnji.
To ljubav pjeva
blistavu odu
zagrljaju.
Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Kultura snova, Zagreb, 2014.
|
