U vremenu...
Čekala sam te u snovima, na nebu prepunom noći sretah
čuvaricu tuge.
Na pročelju svitanja odgonetah tajnu moje odsutnosti iz trajanja,
uzroke isplakanih suza, uzroke zavaravanja.
Na obzoru ucrtan krug, savršenstvo prostora, usnuli anđeo čuvar,
i ljestve prema vječnosti.
Hladnoća na dlanovima, akordi nijeme pjesme,
tvoja prisutnost, dotaknuta nepomičnost vremena.
U vrtlogu nastajanja čovjeka, vidjeh knjižara i goruću knjižnicu.
Aleksandrija spava, a drevni spisi nestaju.
Vidljivost prekorači granicu horizonta,
pretočio se u želje.
Sunce u tvojim očima, oćutih ljepotu u vremenu,
u kovitlanju sati, trenutaka.
Čekala sam te u snovima
i susrela u vremenu..
Dijana Jelčić
|
