U svakom slučaju...
Pred svitanje je nebo odjenulo odoru boje lapis lazuli,
ljepotom ozrcalilo melem dolazećoj zbilji.
Među suzama boginje svitanja su titrale latice ljubičastih ruža
osjetih miris ljubavi i zaboravih zaustaviti snove...
nježnost neba, mekan tepih u predvorju dana i tisuće zrcala u mozaiku duše.
Volim te, rečenica sa zakrpama, otrcanost mašte???
u ime čega???
u ime prošlosti???
ne, osjećam te kao svježinu u zagađenosti zraka
kao lijek protiv svih bolesti, kao zagrljaj uzbuđenja i tišine,
ti si san iz kojeg se ne želim probuditi.
Danica izranja iz sedefa neba, smješi mi se.
Dok sunce ubija svitanje kličem danu koji se budi
kličem u vjetar i moj glas postaje eho
širi se beskrajem i vraća u sumrak
kada na nebu zasja večernjica.
kličem sretna, kličem tebi, kazujem nas
i to je knjiga o iskrenosti
bez korekture, bez svilenog uveza,
brevijar ispisan kišama, milovan vjetrovima,
skriven od prolaznosti u alejama želja
u krošnjama stoljetnih kestena.
to je knjiga ne procjenjiva,
ispisana najvrijednim slovima, pisana suzama,
knjiga iskrenosti i želja, bez završne riječi,
bez mjesta u bibliotekama.
Volim te.u ovom ludom svijetu pohlepe,
svijetu nevjere, svijetu zlih misli.
Nedozvoljavam paucima da ispletu mreže oko snova,
da zaustavim umiranje nedužnih jer
svijet umire zbog pandemije nevidljivih
žderača života.
U svakom slučaju te volim !!!
Dijana Jelčić
|
