dinajina sjećanja

ponedjeljak, 04.10.2021.

Istina...







U urni vječnosti ostaci prastarog pepela,
u bezdanu podsvjesti sukob neboja i ništavila,
u magnovenju budnosti titraj vremena i bljesak istine.
Jedna zvjezda padom dotaknu tišinu, u svijesti vrtlog neurona,
na bojišnici osjetila rat svjetova, zrcaljenje heraldike Talijina hrama.





Na sceni trenutka sučeljavanje maski, osmijeh protiv suza,
nad provalijom besmisla obećnje bijele svjetlosti,
u prizmi uma odsjaj carpaccio jutrenja.

Na obroncima svitanja vizija sudbine,
nad pućinom utjelovljenje snovida,
sloboda na dlanu privida.





Mlado sunce ubija noć utvara,
vjetar raznosi pepeo davnih tuga,
u titraju svitanja uskrsnuće iz mraka
u tvojim očima zaborav ružnog sna.

Tu si. Sjećam se, govorio si mi, vjeruj u istinu. Istina je kći vremena.
Vjerovala sam. Istina se ogleda u tvojim očima.
zasljepljuje kao bjelina breze u dolini tvoje mladosti,
opija mirisima tek procvalog jasmina u mjesecima naglog ljeta,
miluje rapsodijom jesenjih boja.

U sjećanju znamen sa početka priče i miris ruža.. Slutim dolazeća zima će biti blaga.


Dijana Jelčić


- 09:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>