Kroz krugove...
Velika goruća kugla tone u more. Njeni zraci blistaju zgusnuti u vertikalne linije, kao da osjećaju težinu prošloga dana, i žele je podijeliti sa horizontom s kojim se sljubljuju. To je simbol lomljivog trenutka u kojem osjećam ravnotežu između dana i noći između tame i svijetla , između jave i sna. Čudnovata mješavina melanholije, tuge i radosti iščekivanja se širi osjećajima i ja lagano tonem u stanje prividnog mira.
Večerali smo na terasi restorana Lungo mare. Uz miris mora i sutona i okusa delicije crni rizi uranjali u carstvo nebeskog pustolova.
Prošla je noć punog Mjeseca... Zadar se budi... uzdiže stijeg pobjede, slavi jutrenje ljepote... osluškujem šum morskih dubina... šapat vjetra u kovitlacu prohujalog vremena...
Krug prepun toplog zlata izranja iz bezdana... more leluja tišinom dolutalom iz neke davne priče... mješa se sa simfonijom cvrčaka u krošnji prastare pinije... ovija oko srca... njedri nadahnuće... u prozirnosti zraka titraju slike, zrcali se povijest Mediterana... volim uranjati u nedovršene uradke pamćenja... zaokruživati trenutke u sklad prostora... iza kulise na obzoru naslućujem izrastanje grada...
Zara mi šapuće istinu porijekla... zapisujem titiraje ritmom srca... čutim prevrtljivost otkucaja... nagomilavanje uzbuđenja... dodiruje me zraka Sunca... miluje me zlatna hostija šapatom praiskona... redaju se riječi, besmislena igra smislene ljepote... teško je razum pretočiti u pehar osjećanja... zaokružiti u savršenstvo izričaja...
Na zaslonu svijesti se ogleda kružnica i čovjek u njoj... čovjek u žiži zlaćana sjaja, čovjek u srcu univerzuma... ideokineza čini matematički nemoguće mogućim... kvadrira krug do savršenstva nedokazane istine... čovjek je osmislio božansku geometriju, čovjek je stvorio grad praotaca... čovjek je razotkrio tajne zapise Svemira... čovjek je stvaraoc savršenstva kruga u kojem vjekuje... globus se neumorno vrti... bez čovjeka bi bio plutajuća ploča u oceanu snova...
ti sjediš kraj mene... tvoja blizina pojačava izljeve tankoćutnih privida... kao poezija kapi redaju se slike prohujalih trenutaka... zatvaraju krug postojanja u viziju snovitosti... ispisujem ono što vidim srcem... u konture osjećanja ucrtavam tišinu koju si mi darovao dolaskom u krug ljubavi... muk vlati morskih trava koje pamte poeziju drevnih oceana... animu i animusa u igraonici svijesti... arhetipove rodoslovlja, titraje kolektivne svijesti, uspone i padove imperija vječnosti... zagrljaj suprotnosti iz kojeg se rodilo savršenstvo našeg postojanja u krugu vremena...
Dijana Jelčić
i dodatak... kroz krugove prohujalog vremena do danas... u kafiću pod brezama i ZAGREB titra krugovima ... zrcali hamoniju trajanja u dimenziji prostor vremena... u misaonom trajanju univezuma uma...
|
