O moralu uspomena…
"Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i divljenjem što ih više promišljam ... Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama“
Kant
U praskozorju svijeta, iznjedreni iz kaosa rađaju se primordijalni bogovi.
Iz zagrljaja noći i mraka izranja Hemera, gasi oči neba, skida veo tmine, porađa svijetli dan.
Pod kopljima dnevne svjetlosti, u Erosovom crstvu, iz zagrljaja pijeska i pjene izranja ljubav. .
Uran i Geja porodiše Titane, a Titani izrodiše bogove Olimpa. A onda Ares uzdignu mač.
Dogodio se rat Titana i bogova. Bogovi pobijediše, na stijegu pobjede Atlas i nebeski svod
na njegovim ramenima.
Je li nam sudbina upisana u zvjezdama,
nosimo li svoje nebo u svijesti,
u ćudoređu sjećanja?
Obnavljajuća titanomahija protiv Olimpa,
rapsodom vremena opjevana tužna balada
o sudbini nas smrtnika.
U šutnji srca urlik ranjene ptice,
riječi izranjaju iz magle strahova.
U suzi vječnosti vizija,
zagrljaj na obodu vremena,
u poljupcu sonata trenutka,
u slici na obzoru buđenja
svetkovina ćula,
krepost osjećanja.
.
Čujem tvoj smijeh u mirisu jasmina,
u mistralu iznad grada vjetrova.
Otopili smo strah u
vrulji uspomena i
prosuli sjemenje
novih ruža
u modrinu
svitanja.
Rađa se mladi dan!
Dijana Jelčić
|
